Taksi usluge u Pragu podliježu nacionalnom zakonu o cestovnom prijevozu. U medijima i turističkim vodičima neki su taksisti postali zloglasni zbog nepridržavanja utvrđenih maksimalnih cijena te kršenja zakona i to je jedna od istaknutih tema komunalne politike već dugi niz godina. Prag je iznio izmjene zakona kako bi pomogao riješiti tu situaciju.
Taksi uslugu u Pragu trenutno pružaju samo privatni subjekti.
Od 1. siječnja 1962. godine monopolizirana usluga gradskog taksija objedinjena je u Transport Companies of Prague, zajedno s uslugom najma automobila. 1. siječnja 1989. utemeljen je State Company Taxi Praha, putem osnivačke povelje Nacionalnog odbora grada Praga, sa sjedištem u Trojickoj ulici. Ali nakon promjene okolnosti tvrtka je uskoro 1. lipnja 1991 likvidirana odlukom praškog upravnog odbora br. 6/11 od 30. svibnja 1991. Zatim je taj sektor liberaliziran i u potpunosti prepušten privatnom sektoru. Zamjenik gradonačelnika Petr Hulinský i Petra Buzková (u to vrijeme kandidatkinja za gradonačelnika Praga) došli su početkom 2006. s namjerom osnivanja nove usluge gradskog taksija koja bi se natjecala s privatnim uslugama, a prijedlog su podržali i nezavisni zastupnik Michael Hvízdal, bivši član ODS-a i Unije slobode, ali nije bilo veće reakcije na to.
Usluge taksija nalaze se među sastavnicama javnog prijevoza u glavnom gradu, Pragu, koje nisu subvencionirane iz javnih izvora. Osnovni uvjeti za rad usluga taksija utvrđeni su Zakonom o cestovnom prijevozu. Grad Prag određuje maksimalne cijene, što omogućuje da usluge taksija budu uključene u usluge s reguliranim cijenama prema odluci Ministarstva financija, objavljenoj u okviru Zakona o određivanju cijena. Međutim, pravo na reguliranje taksi usluga u Pragu barem je jednom uspješno osporeno na sudu.
Situacija s taksi uslugama u Pragu stalna je i kontroverzna tema općinske politike još od 90-ih. I mediji i strani turisti ukazuju na sustavno prekomjerno naplaćivanje, nepridržavanje zakonskih uvjeta i razne prijevare.
Većinom stajališta taksija (onima koja se nalaze na lokalnim cestama) upravlja Technical Communications Administration. 2002. godine organizirali su „lutriju“ s namjerom odabira kandidata za upravljanje i ekskluzivnu upotrebu najunosnijih stajališta taksija, pri čemu bi operator stajališta taksija bio odgovoran za prekršaje koje počine njegovi vozači. 2006. godine grad je donio odredbu o pravilima poslovanja stajališta taksija, koja propisuje određene dodatne uvjete (opremu, klasu i boju vozila) kao uvjet za upotrebu stajališta taksija. Vozači koji ispune te zahtjeve dobivaju i druge pogodnosti od grada (kao što je korištenje namjenskim trakama). Do 2006. godine grad je djelovao na granicama zakona stavljajući razne ne-javne dodatke na ugovor između grada i operatora stajališta taksija kao pravila poslovanja za stajališta i prilagođavajući neka pitanja koja zapravo prekoračuju regulaciju prometa na stajalištima taksija, odredbom o pravilima poslovanja.
Među ostalima, gradske je vlasti za neispravne i često ilegalne postupke okrivio Cech Taxi Prague, čije su djelatnosti također obuhvaćale samozaposlene taksiste koji upravljaju vlastitim automobilima, kao i Jiří Kvasnička, vlasnik AAA Radiotaxi Ltd, koji je navodno najvažniji dispečerski centar (organizator) praških taksija.
Drugi su problem neke usluge koje se oglašavaju kao taksiji u reklamama, ali su zakonski prijavljene kao povremene putničke usluge i ne podliježu ograničenjima u vezi s licencijom i cijenama koja se primjenjuju na ostale usluge taksija. U tom slučaju, prema zakonu, nalozi i plaćanja trebali bi se vršiti izvan automobila; međutim, konkurentske usluge taksija sumnjaju da se u brojnim slučajevima ne pridržava te razlike u odnosu na taksije i da je to samo zaobilaženje uvjeta za obavljanje usluge taksija.
U veljači 2009. godine rezervirana traka u V Holešovičkách bila je prva u Pragu testirana za taksije. Nakon toga pojavio se i dio Strakonicke ulice. Od svibnja 2009. upotreba se proširila na gradske autobuse, bicikle i taksije u ulicama Českobrodská, Duškova, Horňátecká, Vrchlického, Vysočanská i Zálesí; u ulicama Kuklova i KeKrči upotreba je proširena samo za usluge taksija. Vodoravna oznaka tih traka trebala je biti izmijenjena tijekom ljeta 2009. Gradska odredba ograničava upotrebu namjenskih traka samo na one operatore čija se vozila pridržavaju zahtjeva gradske odredbe.
Posebna rasprava nastala je zbog lokacije na Starogradskom trgu, a pobjednik je bio SEDOP.
Ovo stajalište taksija upotrebljavaju vozači koji su oglašavali cijenu vožnje nekoliko puta višu nego što gradska regulacija maksimalne cijene dopušta, najčešće 99 CZK po km (u usporedbi s gradskom maksimalnom cijenom od 28 CZK po km), a njihovi odvjetnici, Klára Slámová i Ilja Kubíček, tvrdili su da takva regulacija cijena ne odgovara prihvatljivim troškovima i stoga je neopravdana, baš kao što nisu imali pravo vezati upotrebu stajališta taksija na javnim cestama i odrediti boju vozila koja ih smiju upotrebljavati. Grad je SEDOP-u dao tri puta opomenu o zakupu (prvi put 2005.), ali tvrtka je opetovano osporavala njegovu valjanost. Od ljeta 2006. godine gradski policijski službenici dijele letke sa sljedećim tekstom mogućim klijentima: „Cijene navedene u cjeniku ovog vozila nisu u skladu s regulacijom cijena grada Praga, a njihov obračun također krši tu regulaciju cijena.“ U travnju 2007. godine Okružni sud Praga 1 odredio je kaznu od 100 000 CZK praškoj Gradskoj vijećnici jer se nije pridržavala prethodne odluke suda nego je, naprotiv, spriječila vozače zakupca da upotrebljavaju lokaciju. U srpnju 2009. Gradski sud odlučio je o valjanosti druge opomene, a općina je zatvorila stajalište taksija na Starogradskom trgu i pretvorila ga u parkiralište za osobe s invaliditetom. Međutim, predstavnik sindikata Taxi Prague tvrdio je da još nije bilo rasprave o valjanosti treće izjave, koja je izdala preliminarni propis koji zabranjuje općini sprječavanje vozača taksija da upotrebljavaju tu lokaciju. Još se uvijek odvijaju sudske i upravne rasprave oko nekih novčanih kazni koje je općina odredila vozačima.
Od 2002. do 31. kolovoza 2009. općina je odredila 1468 novčanih kazni pružateljima usluga taksija, u ukupnom iznosu preko 141,8 milijuna CZK. Otprilike 100 taksista od njih ukupno 5500 optuženo je za prekršaje. Manje od polovice ukupnog iznosa određenih kazni naplaćeno je ovrhom, a otprilike jedna trećina (46,4 milijuna CZK) nije plaćena od listopada 2009. Prema TV kanalu ČT24 TV, u većini prilika prekoračene su maksimalne cijene određene u gradskoj regulaciji i „izdavanju koncesije“ i zbog toga su kažnjeni.
Grad Prag u više je navrata pokrenuo izmjene Zakona o cestovnom prijevozu i drugih zakona, što bi trebalo dovesti do rješenja problema s uslugama taksija. 2005. godine grad Prag predložio je amandman koji je konačno usvojen u tekstualnom obliku složenog Amandmana koji je sastavio član Zastupničkog doma, gospodin Hovorka. Taj amandman ukinuo je teritorijalno ograničenje valjanosti dozvola taksista, uveo mogućnosti zadržavanja i oduzimanja dozvole i ponovno definirao pouzdanost taksista. Sljedeća dopuna Zakona o određivanju cijena značajno je povećala gornju granicu mogućih novčanih kazni. Od 1. lipnja 2008. grad Prag uveo je predloženu izmjenu Zakona o određivanju cijena, s namjerom sprječavanja vozača taksija u ometanju prihvaćanja dokumenata iz upravnih postupaka, produžujući rok zastare. 22. listopada 2009. praški javni tužitelj odobrio je prijedlog za veliku izmjenu Zakona o cestovnom prijevozu, koji će grad podnijeti Parlamentu Republike Češke u studenom. Ta izmjena iz temelja će promijeniti način na koji su vozači i taksisti registrirani te prilagoditi uvjete za ovlaštenje taksija, promijeniti definiciju usluga taksija, postaviti dodatna ograničenja i obveze za pružanje povremenog putničkog prijevoza, uvesti nove sankcije, na primjer, zapljenu vozila u korist općine, bez obzira na to tko je vlasnik itd.
Od 31. prosinca 1999. godine 2934 ovlaštena obrta u Republici Češkoj registrirana su s djelatnošću „taksiji“, a 6 s djelatnošću „osobni automobilski prijevoz – neredovit“. Od 1. travnja 2004. godine registrirano je 2845 dozvola za taksije i 495 za takozvane „ugovore o prijevozu“. Od 31. prosinca 2005. godine zabilježeno je 5288 poreznih odobrenja i 2252 za „ugovor o prijevozu“. Postoji samo 3436 aktivnih poreznih revizija, od kojih je 3145 za fizičke osobe, a 48 za pravne. Od 28. veljače 2006. registrirano je 14 operatora s više od 25 zaposlenika i 3650 operatora s nijednim ili manje od 25 zaposlenika.
Od 8. lipnja 2006. registriran je 5561 taksi u Pragu. Prema neodređenoj studiji Ministarstva prometa u Quebecu, postoji optimalni koeficijent od 2,1 vozila na 1000 stanovnika; u Pragu bi ta porezna stopa trebala biti oko 2440 taksija.
2009. godine, prema riječima zamjenika gradonačelnika, Rudolfa Blažeka, 4781 taksi i 3700 taksista registrirano je u Pragu.
Od 2010. godine broj registriranih automobila redovito se povećava. 2013. godine općina je tvrdila da ima više od sedam tisuća vozača u metropoli. U to vrijeme praška Gradska vijećnica izjavila je da ima barem duplo više vozača taksija nego što je potrebno. Prema gradskom vijeću, ova više nego dvostruko veća ponuda od potražnje vodi do nečasnih praksi i razlog je zašto nepošteni taksisti prekomjerno naplaćuju svoje usluge.
2014. godine Uber je ušao na tržište kao posrednik za osiguravanje takozvanog ugovornog prijevoza, ne usluga taksija. Prema nadležnima u tvrtki Uber, njihovi automobili dužni su voziti s vidljivom oznakom taksija i službeno odobrenim taksimetrom, baš kao ostala taksi vozila. Zajedno s Uberom, druge tvrtke s mobilnim aplikacijama kao što su Liftago, Taxify i Hopin također su došle na tržište.
2017. godine navedeno je da ima 5000 taksija u Pragu, ali praška Gradska vijećnica nema više detalja o broju dozvola. Uber ima 2000 vozača, konkurentski Liftago ima 1100 vozača u Pragu, a Taxify nije naveo broj svojih vozača. Prague Airport Transfers, glavni pružatelj usluga prijevoza u Praškoj zračnoj luci, ima više od 200 vozača. Međutim, broj vozača ne može se lako zbrojiti, budući da neki vozači voze za više dispečera i aplikacija kao posrednici.